Našice se prvi put spominju 1229. godine. U srednjovjekovnim ispravama nazivaju se: Nolko, Nolche, Negke, Nexe, Nekche, Vesice i Nesice. Svjetovni gospodari Našica i našičkog posjeda bijahu Abe, David Lacković, Ivan Korvin, Ivan i Nikola Gorjanski, te iločki knezovi Ujlaky. U crkvenom pogledu vlasnici su templari, ivanovci i franjevci. Godine 1734. našički posjed kupuju grofovi Pejačević i drže ga sve do 1945. godine. Našice, grad duge povijesti obiluje kulturno povijesnim spomenicima. Klasicistički dvorac obitelji Pejačević, jedna je od najljepših građevina na ovim prostorima. 

U prostranom parku Pejačevići su izgradili manji, prizemni lovački dvorac. U gradu je neogotička kapelica s kriptom obitelji Pejačević, te grob skladateljice Dore Pejačević.Tu su i gotičko barokni franjevački samostan i župna crkva sv. Antuna Padovanskog, barokizirana u 18. stoljeću s bogato urešenim oratorijom s grbom Pejačevića i rešetkama bez premca u cijeloj Hrvatskoj. Crkva ima zanimljivu nadgrobnu ploču s likom fra Nikole Olovčića, orgulje, a usred sakristije su vrlo rijedak i vrijedan golem ormar bogato urešen rokoko ukrasima i četiri ugaona ormara. Crkva iz 1777. godine nadživjevši tursku vlast dobila je zvonik dovršen 1714. godine.

Između Feričanaca i Donje Motičine je mala crkvica Sv. Martina, nekada jednobrodna kasnoromanička crkva. Sportsku ponudu čine teniski tereni, nogometno igralište s pratećim sadržajima, vožnja čamcima ribnjakom i jezerima. Bogata su lovna područja u neposrednoj okolici, a ribolov je moguć na ribnjaku Našička Breznica i jezeru Lapovac. Slavonski specijaliteti, divljač i slatkovodna riba, dio su gastronomske ponude grada i okolice. U obližnjem Markovcu Našičkom nalazi se zoološki vrt obitelji Bizik.